Kao što sam već rekao, Gogo s Ruralne Gorile me užicao da složim listu od 50 najboljih albuma proteklog desetljeća. Kako to da sam se odazvao na taj poziv, kad za Gorilu pišu ex Nomadovi žurnalisti i prekaljene indie pederčine, novinarski potkovanije s ozbiljnijim tekstovima od mog piskaranja, s kojima imam vrlo malo poveznih točaka? Ustvari je trebalo podržati Gaslight Anthem na listi, a kako je Gogo znao da volim taj album, uspio me navući da sastavim i svoju listu za konačno prebrojavanje. Činjenica je da sam ovo desetljeće slabije pratio muzičke trendove i novotarije nego prijašnjih godina, ne volim Pitchfork i većinu današnje indie muzike, užasavam se prog rocka koji je bio dominantan ovih deset godina (Radiohead, Muse, Mars Volta, Coheed & Cambria, Mastodon, Isis, Opeth... na kraju krajeva, čak su i punk bendovi otišli na mračnu stranu, poput Green Day ili Fucked Up), ali ipak sam uspio skucati 50-ak albuma koje sam volio slušati, a pojavili su se u zadnjih deset godina. Ovo je ponešto izmijenjena lista od one koje sam poslao na Gorilu, posebno sam rangirao domaće albume, na ovoj napravio neke nove razmještaje i entrije.
I tako lista kreće:
1.
Dropkick Murphys -
Blackout
- najbolji album Dropkicka, idealna kombinacija bostonskog jock-corea, engleskog punka, irske tradicije i working class sentimenata, zbilja sam bio uvjeren kako su Murphysi najbolji punk bend u to vrijeme, no sve što su snimili poslije je ispalo sranje
2.
Municipal Waste -
The Art Of Partying
- cuga, pljuga, tulum, zombiji, glupav crossover thrash je bio, je i uvijek će biti bolji i zabavniji od Moby Dicka u metal verziji ili koji kurac već Mastodon sviraju
3.
The Gaslight Anthem -
The '59 Sound
- "...but boys will be boys and girls have those eyes, that will cut you to ribbons sometimes...", i Ameri i mi dijelimo iste situacije (i frustracije), samo su nam imena cura drugačija
4.
Hank Williams III -
Straight to Hell
- na jednoj strani su šećerasti Nashville bendovi, na drugoj su alt-country bradonje, gdje pronaći autentičnu rebel muziku, srećom, genetika nije zakazala kod Hanka III
5.
Johnny Cash -
American III: Solitary Man
- najbolji Cashov “American Recordings” album, sve obrade zvuče bolje od originala
6.
Manu Chao -
Próxima Estación: Esperanza
- kad čujem ovaj album, sjetim se povratka s DOF-a u nedjelju prijepodne po srpanjskom suncu i onog posebnog ljetno-lijenog spokoja u autu, ništa bitno, tek moj muzički Madeleine kolačić
7.
Henry Fiat's Open Sore -
The Parallel Universe Of Henry Fiat's Open Sore
- najjebeniji punk kojeg je Švedska dala u ovoj dekadi
8.
Lily Allen -
Allright, Still
- neodoljivi mainstream album, duhovit i pun inteligentnog podjebavanja, morao bi više hengati s Engleskinjama na Ibizi, partijao bi dan i noć sad kad kužim spiku, za Zrće je ipak sexy house
9.
Blood or Whiskey -
Cashed Out on Culture
- vrhunac celtic punka, vjerojatno zato što je bend iz Irske, a ne iz Kalifornije
10.
Steve Earle -
Jerusalem
- mračan početak, optimističan kraj, i „John Walker blues“ - „sometimes a man's gotta fight for what he believes“
11.
Criminal Damage -
Criminal Damage
- Oi punk po mjeri Maximum Rocknrolla, Blitzova nelegitimna derišta
12.
F-Minus -
Suburban Blight
- bijesno, nabrijano, cure na gitarama, s dobrom produkcijom, Brad Logan je čak spominjan u "South Parku"... ne znam kako je sudbina nepravedno zaobišla ovaj bend
13.
Bones Brigade -
Endless Bummer
- nakon ovog mahnitog punkerskog crossovera htio sam si kupiti BMX i skakati oko džamije al mi je frend rekao da sam stara kljusina i da ću se sav polomiti, pa sam ipak odustao, za sve treba imati mjeru
14.
Turbonegro -
Scandinavian Leather
- povratnički album nije bio novi „Apocalypse Dudes“, al to se ionako više neće moći nadmašiti
15.
No Hope For the Kids -
No Hope For the Kids
- najbolji danski proizvod još od Electric Deads, iako su singlovi bolji nego sam album, valjda već postoji i "complete discography", al mi se nije dalo provjeravati
16.
Tear It Up -
Nothing to Nothing
- razlog cijelog tog „retro hardcore“ revivala
17.
Melechesh -
Emissaries
- mezopotamijski etno motivi umotani u black metal ruho, čak sam razmišljao o kupnji njihove majice u "Planet Musicu" za 160 kuna koliko sam se oduševio
18.
Fucked Up -
Hidden World
- prog trend nije mimoišao ni punk scenu, srećom ispalo je bolje od očekivanog, iako jebeš hardcore gig gdje ekipa plješće umjesto da stage-diva
19.
Calexico -
Feast of Wire
- i alt country ima svog šarma, priznajem, iako im najbolja pjesma nije na ovom albumu
20.
The Streets -
Original Pirate Material
- da skinheadsi prate trendove, na ovaj album bi gutali eksove i razbijali flaše na glavama chavova, Mikeu Skinneru su bliži The Jam, Madness i Sham 69 nego grime scena
21.
HorrorPops -
Hell Yeah!
- jebeno zarazan i catchy (pop) psycho album, s manjkom horror preseravanja u čemu se dave današnji psycho/horrorpunk bendovi
22.
Arctic Monkeys -
Whatever People Say I Am, That’s What I’m Not
- legitimni nasljednici britpop bendova, onih dobrih, da su još mrvicu bezobrazni ko Noel G., gdje bi im bio kraj
23.
The Observers -
So What's Left Now?
- jedan od trendova na punk sceni ove dekade je bio i „Wipers“ zvuk, ovdje je to najbolje ispalo
24.
Jay Reatard -
Blood Visions
- izgubio sam masu punk bodova kad sam doznao tek nakon godine i pol da je Jay Reatard svirao u Zagrebu, sad je kasno
25.
Caustic Christ -
Can't Relate
- stari punksi sviraju hardcore punk koji sliči na Poison Idea i Black Flag, ide im bolje nego ostalima, vjerojatno je stvar u godinama
26.
The Gossip -
Standing in the Way of Control
- nije da bi je jebo, ali Beth Ditto ima neki opak mojo! OK, možda i bi, al da sam zbilja pijan i suh duže vrijeme
27.
Darkthrone -
F.O.A.D.
- jel sell out kad black metal stjegonoše zabriju na crust punk?
28.
The Roots -
Phrenology
- sjećam se da je Garo imao tu ploču kad je krenuo u DJ vode, trebao sam mu je ukrasti kad je bilo vrijeme, tko zna na kakav je truli dop taj vinil otišao u međuvremenu
29.
Dropkick Murphys -
Sing Loud, Sing Proud
- jel, kad su se svim živima svidjeli
30.
Nick Cave and the Bad Seeds -
Dig!!! Lazarus, Dig!!!
- konačno neki nabrijaniji album starog Nicka, dosta mi je više tih jadikovki i uspavanki
31.
Dean Dirg -
Raus!
- mlađa braća Henry Fiat's Open Sorea, napravio ih valjda isti ćaća na privremenom radu u Njemačkoj kod gazde Kurta
32.
The Pipettes -
We Are the Pipettes
- zašto u Hrvatskoj nema ovakvih bendova, formula za ovakav bend se čini tako jednostavna, a opet tako nedokučiva za hrvatsku estradu, gdje je Lollobrigida esencija alternative a Tony Cetinski glazbeni arbitrar
33.
Watain -
Sworn To The Dark
- novi stari black metal, Sotona, blasfemija i te fore, tradition not trend
34.
Cobra Skulls -
American Rubicon
- neočekivano dobar album na tako klizavom terenu, obratio sam pažnju tek nakon hvalospjeva u Maximum R'N'R-u, nisam se pouzdavao u Jurine chartove, taj ima svakakvih gluposti gore, al ovaj put je bio u pravu
35.
Franz Ferdinand -
Franz Ferdinand
- zvučna podloga za kariranje tadašnjih hipsterskih indie studentica, bilo u njihovom stanu, bilo u mom autu, eto šta parcijale naprave od studenta
36.
Arkona -
Vo slavu velikim!
- pretpostavljam da bi i svetosavski klerofašisti iz Srbije zvučali kao Arkona kad bi se bacili u te pagan metal vode ali umjesto Svaroga i Volosa zavijali o caru Lazaru, Milanu Toplici i ostalim likovima iz herojskog panteona srednjevjekovne Srbije, eto ideje za novi projekt Ivane Žigon, izlizala joj se "Prkosna pesma"
37.
Off With Their Heads -
From The Bottom
- legitimni nasljednici Dillinger Four i najsimpatičniji org-core bend, šteta što su tako mutavi na gigovima
38.
The Virus -
Nowhere to Hide
- nisu baš ko One Way System na svom prvom albumu, ali nisu ni puno lošiji
39.
Bruce Springsteen -
We Shall Overcome: The Seeger Sessions
- nisam Bruceov fan, ali ovo zvuči super, zna Bruce sa working class tradicijom, nije se uzalud obogatio na tome
40.
Ryan Adams -
Heartbreaker
- ne mogu se više točno sjetiti zašto mi je ovaj album tad bio tako sjajan, vjerojatno sam imao nekih emocionalnih dilema
41.
Green Day -
American Idiot
- ili "kako je bend sa Gilman St. scene postao punkerski The Queen"
42.
Against Me! -
As The Eternal Cowboy
- major label ugovor i nije bio tako nezamisliv, kad se čovjek osvrne s vremenske distance na ovaj album, ima tu nečeg utrživog za širi krug muzičkih konzumenata što su A&R lovci očito prepoznali
43.
The Libertines -
Up the Bracket
- a mogli su bit novovjeki Clash ili tak neko cool ime, iako je Pete Doherty dobar i sa Babyshamblesima, gledao sam ga uživo, znam šta pričam
44.
The Vicious -
Alienated
- bolji od Regulations, iako iritira to švedsko hipstersko kopiranje svega i svačega, nabijem ih razmažene
45.
The White Stripes -
The Elephant
- da nema Jacka Whitea, pitam se na što bi se pozivali novovjeki rockeri? Na Nickelback?
46.
Chicks on Speed -
99 Cents
- dobar album za uletiti pametnim curama, ima dosta pop-kulturnih refenci da se započne razgovor, meni je pomoglo
47.
World Burns to Death -
The Sucking of the Missile Cock
- kad su američki punk bendovi počeli mahati zastavama, netko ih je trebao poslati u kurac
48.
Rancid -
Let The Dominoes Fall
- iako su današnji Rancid zapravo davno prožvakano sranje koji još jedino balavce od 13 godina mogu uvjeravati u svoj nepoljuljani integritet, hitoidnost ih nije posve napustila
49.
Brigada Flores Magon -
Rock or Die
- postoji mit da francuski (i grčki) jezik nije prikladan za punk, evo dokaza da furiozna punkčina/oičina može dobro zvučati na bilo kojem jeziku
50.
The Raveonettes -
Lust Lust Lust
- zvuče ko JAMC i BRMC, al nisu nekako... pičkasti
Skoro ušli, al nisu:
Toxic Holocaust -
Evil Never Dies
Government Warning -
No Moderation
Career Suicide -
Attempted Suicide
Client -
City
Ting Tings -
We Started Nothing
Blood for Blood -
Outlaw Anthems
One Man Army -
Rumours and Headlines
Tragedy -
Tragedy
Pressure Point -
Resist & Riot
Pig Destroyer -
Phantom Limb
Municipal Waste
